Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 14° 1
Sutra: 14° 14° 1
25. travnja 2019.
Foto Davor Kovačević
Foto Davor Kovačević
Autor:
Objavljeno: 3. ožujak 2019. u 13:29 2019-03-03T13:29:19+01:00

Prostora za empatiju za one koji su podigli, ako ne 36, ono 33 tužbe protiv novinara i nakladnika, najčešće zato što ih se kroz tekstove krivo pogledalo, odavno nema

Ima od toga sigurno i više od 15 godina. Sjednica je Programskog vijeća HRT-a. U njemu sjede vijećnici izabrani da predstavljaju javnost, kontrola i onaj fini vjetar koji će ispraviti pravac kojim se brodi ako ga ispravljati treba. Nema dugo da je Vijeće dobilo nešto novih članova, članica. U jednom trenu glasa se o nečem važnom, a jedna od novakinja izlazi na hodnik zapaliti cigaru. Slučajno posve, ali nema je za glasanja, taman da njen glas odluči hoće li na funkciju neku HRT-ovu biti izabran Marko ili Janko. Sutradan, u novinama, u jednoj od njih, novinar piše tekst u kojem kritizira vijećnici.

Veli kako je pogriješila, kako se od nje očekivalo više, da je morala znati kad je vrijeme za pauzu, a kada nije. Je li ga vijećnica zbog toga tužila sudu!? Ne da nije, nego je sva ojađena pažljivo pročitala tekst i shvatila da joj je biti još bolja. Jer, uradila je krivo. Pušenje usred sjednice više nije bila opcija. Pri tom joj nije bilo strano s novinarima kojima je praćenje HRT-ova poslovanja bilo u opisu posla, posavjetovati se oko važnih nekih stvari. Jer, svi su dio te iste javnosti koja plaća pristojbu i koja želi za te novce, za ovo društvo, dobiti čim više se može sadržaja koji će nas učiniti boljima, zdravijima, uspješnijima.

Godina je ova koja je. Dogodilo se nema koji dan. SDP-ov Gordan Maras izbacio je s tiskovne konferencije novinarsku ekipu HRT-a. Pišu se protestna pisma javnosti, saziva izvanredna tiskovna konferencija. Istinabog nije se Kazimir Bačić okružio kompletnim uredničkim kadrom kao onomad Goran Radman, jedan od njegovih prethodnika, kada je na sličan način osjetio potrebu obračunati se sa svima. Bačiću je bilo dovoljno nekoliko ravnatelja, dok su novinare posjeli sa strane, tamo gdje i inače sjede dok sjednice Programskog vijeća prate. Sučelice sjediti novinarima valjda bi bilo prebolno.

Tiskovna konferencija je sazvana da bi čelnici HRT-a kazali da su zgroženi, i da je ovo politički pritisak, i udar na novinarstvo i da traže zaštitu. Tiskovna konferencija je očito sazvana da se ušićari komadić empatije od javnosti, samo da nije malo prekasno i da nije s figom u džepu!? Prostora za empatiju za one koji su u dvije godine podigli ako ne 36 ono 33 tužbe protiv novinara i nakladnika, najčešće zato što ih se kroz tekstove, slikovito rečeno, krivo pogledalo, odavno nema. No, lako za to.

Traži se empatija od iste one javnosti koju se ignorira kada uporno ponavlja kako HRT nije medijska kuća kakvu demokratsko društvo zaslužuje, ono u kojem mediji, a pogotovo javni medijski servisi, imaju bitnu ulogu za informiranje građana. Nije li se moglo tiskovnu konferenciju sazvati čim je tridesetak važnih udruga civilnog društva odlučilo pokrenuti bojkot, nije li se moglo makar pokušati vidjeti što ne valja!? S HRT-a, na tiskovnoj konferenciji sazvanoj zbog zgroženosti čelnika njenih, na to odgovoriše podatkom kako je u bojkotu njih 30-tak od njih registriranih 27.000!?

Ove dvije sličice pokazuju štošta, makar zapravo bile posve blage u odnosu na sve što se događa medijima, novinarstvu, novinarima. Ponajprije pokazuju da smo od stoke sitnog zuba postali stoka najsitnijeg zuba posve nevažni u tom lakonskom spominjanju brojki. Brojke su, narod je, javnost je, kada je HRT u pitanju, očito važni samo dok se broji tko je pristojbu platio. Tada će se, sve da ih je i 30, ganjati oni koji je platili nisu. Tad neće biti važno stoji li nasuprot njih 300.000 onih koji je plaćaju uredno. Brojke su očito važne samo dok uvrijeđena visokopozicionirana čeljad važe koliko su kuna vrijedni njihova čast i ugled prije nego će posegnuti za tužbama.

Pa tuže i dobivaju procese čak i onda kad se o njima istina piše. Ajde što ima sudstva i ljudstva što satiru ne razumije, ne vole je pa u njoj vide samo zlu namjeru, ali to što ima ljudstva i sudstva što u pisanju točnih podataka vidi zlu namjeru, to je, kako god okrene čovjek, presedan neki. Ili nam na naplatu dolazi prokletstvo da smo mali, da svatko svakog zna, da svačija ruka neku ruku mije, da je kaca s kvalitetnim kadrom posve prazna, a na dnu je ostalo što je ostalo, društvo neko koje ne treba novinare ni novinarstvo već će dovoljan biti dobošar koji će proglase čitati.

U EU smo odavno ušli, više nas izbaciti ne može iz tog društva nitko, a onda može i bubnjar. Pa tužbe pljušte. Nije to k'o nekad, da se špijunira, uhodi, prisluškuje, pritišće starinskim nekim metodama, da znaš protiv čega se boriš. Danas se udara na novčanik, sve u granicama zakona, jer one granice državne su otvorene, za sve i svakog, pa tko ne voli … Dok ne nestane svega.

Splitski Općinski sud nepravomoćno je osudio kolumnistu tjednika Novosti Viktora Ivančićana novčanu kaznu od 9.333,20 kuna utvrdivši da je počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda te da je uvrijedio bivšeg glavnog urednika Slobodnog tjednika i zamjenika ministra turizmaRoberta Pauletića.

U svom očitovanju pred sudom Ivančić je među ostalim rekao: »Pišući o moralnome svinjcu kakvoga kreiraju ‘novinari’ i ‘urednici’ poput Roberta Pauletića, pokušavao sam štititi profesiju kojoj pripadam od najgore vrste zloupotreba. Društvo okupljeno u nekadašnjemST-u, pod Pauletićevom uredničkom komandom, željelo je kreirati stav kako je normalno lagati u novinama, kako je normalno da se novine stave u službu najbrutalnije ratne propagande, kako je normalno da se izmišljotine i insinuacije plasiraju kao rezultati ‘novinarskih otkrića’, i to po cijenu da žrtve tih laži dožive najgoru sudbinu – da budu ubijene, ili premlaćene, ili istjerane s posla, ili istjerane iz stana, ili istjerane iz Hrvatske.

Danas, nemaju ni riječi žaljenja zbog onoga što su činili, nego – naprotiv – iznošenje istine o tome nazivaju podmetanjima ‘ljevičara’, ‘Jugoslavena’, ‘komunista’ i sl. To je moralna svinjarija o kojoj sam pisao, nastojeći zatititi zadnje ostatke digniteta svoje struke, i ne smatram da sam time povrijedio ugled i čast tužitelja. Napokon, ne možete povrijediti čast nekome tko je nema.«

S jedne strane Feral, s druge ST. Još uvijek, makar više ne postoje. Jer, uporno biramo krivo, pa nam se toleriranje svega zla evo vraća kao bumerang u glavu u svoj svojoj silini i patologiji. A za to vrijeme premijer na upit tko su ti kojima, kako kaže, smeta HDZ, odgovara u stilu čelnika HRT-a kad govore o udrugama civilnog društva, ili nekad davno Franje Tuđmana: »Imate ih koliko hoćete, gledajte koliko ima nesrećnika.« Jer, javni je servis slika i preslika države, uvijek bio. Jer, ne griješi Vojko V kada na upit čini li mu se da društvo ide unatrag s obzirom na sve te silne tužbe protiv novinara, kazuje: »Što se tiče hrvatskog društva, u to zbilja nisam siguran, znam samo da svaki put kad gostujem na HRT-u, primjećujem da su im hodnici i sobe sve prljaviji i sve lošije održavani. Nešto je definitivno trulo u državi…«

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka


Promo
Festival samoniklog bilja
KRŠAN, 27. i 28. travnja

Festival samoniklog bilja