Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
19. rujna 2019.
Profesor u utrci

Ugledni Riječanin ulazi u bitku za Pantovčak: 'Kuća gori, gubimo domovinu'

snimio Sergej Drechsler
snimio Sergej Drechsler
Autor:
Objavljeno: 14. srpanj 2019. u 19:32 2019-07-14T19:32:00+02:00

 Potrebna je dobra infrastruktura, financijska podrška. Okupljamo najkvalitetnije ljude, i uskoro ćemo objaviti u kom ćemo obliku sudjelovati u političkom životu. Želimo okupljati. Dobrodošli su svi koji žele pomoći da se vrati nada i da se zemlja vodi kako valja.

Impresivna je biografija Riječanina Ante Simonića: profesor emeritus Sveučilišta u Rijeci; do mirovine redoviti profesor farmakologije na riječkome Medicinskom fakultetu, kojemu je u dva mandata bio dekanom; autor brojnih knjiga, među kojima i enciklopedijski temeljitih trilogija o znanosti i povijesti Rijeke; potpredsjednik Vlade 2002. i 2003, hrvatski veleposlanik u Kini od 2008. do 2013, saborski zastupnik, vijećnik grada Rijeke i skupštine Primorsko-goranske županije; nositelj godišnje nagrade grada Rijeke za 2002. godinu.

Vrhunske sportske uspjehe u veslanju i nogometu, koji se obično svrstavaju na kraj uspješnih biografija, profesor Simonić ističe s naročitim ponosom, jer sport i njegove dobrobiti, kaže, »smješta uz bok matematici i filozofiji«. No u intervjuu za naš list, koji smo - ne bez simbolike, kaže - obavili na rođendan njegove kćeri te uz raskošnu gostoljubivost i klavirsko umijeće njegove supruge, kineske Amerikanke Rite Zhao, profesor Simonić progovorio je o drukčijoj vrsti natjecanja - o predsjedničkim izborima.

Sva ta postignuća... Kako sve stignete?

- Volim raditi, i radim ono što volim. Ugodan je osjećaj da radite nešto dobro, što je u suglasju s vašom naravi. Imam, međutim, i jednu lukavštinu: nisam dovoljno talentiran da pišem kratko, pa širim nadugačko, a onda nitko ne čita, i svi misle da je jako pametno to što sam napisao.

Organizirano, bez korupcije

Pitam vas to jer očito imate sposobnost organizacije. A nje Hrvatskoj nedostaje.

- Apsolutno, dapače. Usustavljenost i jest, po meni, jedna od temeljnih osobina države. Zato je država i potrebna: da organizirano skrbi za građane, da štiti najslabije, pruža šanse najboljima da stvaraju za sebe i za opću dobrobit; da skrbi za kvalitetnu vodu, hranu, zrak, sigurnost, zdravstveno osiguranje, kvalitetno obrazovanje... Hrvatska mora postati mnogo funkcionalnija.

Što je ključni problem ove zemlje?

- Korupcija je svakako jedan od temeljnih. Ne iskorijenimo li je, nećemo naprijed. Vrijeđa nas kada gledamo što se događa. Iritira nas kad rade krivo oni koji su zaduženi da sprečavaju nelegalnosti, pa još to arogantno ističu, i nije im nimalo neugodno, a kamoli da bi bili spremni podnijeti konzekvence.

O kome govorite?

- O nekolicini ljudi iz vladajuće garniture. A oni koji i daju ostavke, navodno nisu dobri da budu politički tajnici stranke i ministri, ali jesu da budu saborski zastupnici. To vrijeđa zdravu pamet, ali i ponos. Jer, ovo je naša jedina domovina, i želimo je sačuvati od takvih koji samo otimlju. Ali, sve se to već deseteljećima ponavlja. Oguglali smo već, i u tome je
problem: ljudima treba vratiti nadu da može i drugačije.

Problem je, rekao bih, u HDZ-u. Ta stranka dolazi na vlast prijeteći nasiljem, a kada zavlada, generira korupciju. Bili ste potpredsjednik vlade koja je izbore izgubila na valu prosvjeda na splitskoj Rivi 2001. i vezivanja lancima u Gospiću. Milanovićeva je vlada izgubila zbog šatora pred Ministarstvom branitelja.

- Možemo i tako promatrati HDZ, premda ima ta stranka i dobrih strana. No to što ste spomenuli uistinu boli, jer je HDZ najmoćniji, a moć su dobili jer građani očekuju zauzetost za opće dobro. Oni tu parolu i koriste, ali je vrlo često i zloupotrebljavaju. Uime domoljublja, zemlja je pokradena. Danas je teško govoriti o domoljublju, poštenju i radu, jer to u mnogih izaziva podsmijeh. To je katastrofa. Moramo vratiti vjeru u sustav vrijednosti, koji je potpuno srušen. Intelektualci se moraju uključiti. Morali bi biti aktivniji. Što je čovjek sposobniji, njegove su dužnosti i obveze prema društvu veće. No korupcija, nažalost, nije osobitost samo HDZ-a. Loše gospodarenje i nesprečavanje kriminala karakteristika je vlasti na svim razinama. U politici je kao i sportu: dajte čovjeku loptu, pa ćete vidjeti kakav je. Ali, nevjerojatno je da naši ljudi, kad se na jednom projektu i opeku, uporno ga zagovaraju i dalje. Društvo funkcionira kao skup nogometnih klubova, za koji se navija pod svaku cijenu, pa bio klub i gubitnički, razbojnički i loš čak i za ljude same. Ali, oni i dalje
navijaju za njega. I to treba promijeniti.

Govorite o povratku nade i razbijanju društvenih stereotipa. Tko to može, i kako?

- Može se, premda je situacija iznimno teška. Kuća gori, prijeti nam katastrofa: stotine tisuća su otišle, ne znamo čak ni točan broj - eto koliko je to važno ljudima koji vode državu. Škole se prazne. Jedna bolnica u Zagrebu neki je dan zatvorila jedan odjel, jer nema personala. Usred turističke sezone, mnoge ambulante zatvorene: nema liječnika. Usred turističke sezone otkrivamo da nedostaju radnici: pa tko planira? Nezadovoljstvo je duboko. Rat i briga za domovinu sve su nas bili okupili, ali naše su želje i emocije iznevjerene svim mogućim zloupotrebama, nekompetencijom i neznanjem. Nestala je nada, uvukao se pesimizam, i ljudi odlaze. Ali tvrdim: nade ne samo ima, nego ćemo je mi i oživotvoriti. Valja iznova preispitati sustav vrijednosti ove zemlje. Potreban nam je rad, rad i rad: organizirano, bez korupcije. Ulog je velik: gubimo domovinu.

Pravi trenutak

Govorite u množini: »mi«. Tko smo to »mi«?

- Svi građani Lijepe naše. Osim toga, mislim i na skupinu istaknutih ljudi iz javnog života koja se okupila i zaključila da je nužno istaknuti kandidata za predsjednika Republike. Taj bi projekt mogao prerasti i u političku snagu za parlamentarne izbore. Naime, znamo da se politička zbivanja ne rješavaju izborom predsjednika, ali bi taj izbor dao nadu i ponudio izlaz. Stranke su u krizi. Pitanje je koliko ih članstvo uopće još prati. Nijedna stranka neće sama osvojiti vlast, bit će nužne koalicije, a one će samo multiplicirati suprotnosti. Ljudi su frustrirani, otpor politici raste, jača ekstremizam. Po nama, predsjednik mora biti sposoban okupljati, ne biti ni lijevo ni desno, omogućiti definiranje prioriteta oko kojih se svi slažemo; pokretati razgovor, a ne samo prepucavanje; ne inzistirati na razlikama, nego na onome što nas vezuje; stvarati kompromise, jer nema rješenja bez kompromisa.

Najavljujete, dakle, svoju kandidaturu za predsjednika Republike.

- Ozbiljno razmišljam da se kandidiram. Radimo na tome. Kad budemo spremni, objavit ćemo kandidaturu. Posao je velik i odgovoran. Ovo je pravi trenutak. Ljudi se boje nelagode, rizika, neuspjeha - ali, sada ili ne znam kada. Potrebne su drastične promjene, ali ne smiju biti nametnute. Društvo je podijeljeno kao nikad ranije. Ranije smo imali bipolarnu političku scenu, sada je atomizirana i razmrvljena. Dvije ključne stranke dosad su, napadajući jedan drugu, hranile vlastitu poziciju, a sada su dospjele u višestruku krizu: krizu rezultata, upravljanja, identiteta, odnosa unutar vlastitog članstva... Prvi je problem u tome da građani ne glasaju - to se prvo mora promijeniti. Glasače treba motivirati, ali to je teško, jer su se ljudima zgadili i politika i političari. Može li se to promijeniti? Po meni, po nama, to je nužno. Ljudima treba primjereno prići. Treba ih pitati: treba li nam biti još lošije, pa da odlučimo izaći na izbore i glasati drukčije?

Krećemo iz Rijeke, ali smo općehrvatski projekt

Iz Rijeke, dakle, stiže zanimljiva i intrigantna, premda neočekivana politička inicijativa.

- Da, iz Rijeke, ali dio ljudi nije iz Rijeke. Nudimo općehrvatski projekt općeg dobra. Okrenut je prema budućnosti. Na tome inzistiram: budućnost su nove tehnologije, nova znanja, znanost, izvrsnost, poduzetnost, IT, obrazovanje...

Tu temu nismo ni dotaknuli, jer je preopširna, ali ipak: svijet nije na pragu, nego je već koraknuo u revoluciju umjetne inteligencije, koja iz temelja mijenja svijet kakav poznajemo. Istodobno, hrvatske su škole beznadno zastarjele, a navodna obrazovna reforma u tome ne mijenja baš ništa. Što tu može predsjednik države? Malo ili ništa.

- Hrvatska mora biti otvorena prema novim idejama i prema najboljima. Cjelokupno ljudsko znanje danas se udvostručuje svakih pet godina. Naše diplome zastarijevaju. Pa pogledajte: šef katedre za matematiku na Massachusetts Institute of Technology (MIT), jednome od najsnažnijih znanstvenih centara na svijetu, nema završen fakultet. Svijet juri naprijed, a mi smo toliko zatvoreni i rigidni. Igramo se besmislicama. Treba podupirati izvrsnost. Naša su sveučilišta međunarodno neprepoznata,
ali imamo izvrsnih pojedinaca, laboratorija, timova... Otvorimo im prostor.

Zamislimo sad da ste postali predsjednik Republike. S takvim idejama sazovete rektore svih sveučilišta, a onda vam preko puta sjedne rektor najsnažnijega, zagrebačkog - čovjek koji tuži vlastite studente, citira Bibliju, i premijerovom ocu dodjeljuje titulu emeritusa. Kako biste vodili taj sastanak?

- Sastanak mora ići. Treba razgovarati. Za stol treba dovesti i ljude koji razmišljaju drukčije. Bez kompromisa i razgovora ništa se ne može riješiti. Netko je tog čovjeka izabrao, neke kvalitete valjda ima. Problem je što nitko više ne želi preuzeti odgovornost, pa imamo negativnu selekciju. Po ustavu, sveučilišta su izvanpolitičke institucije, i moraju biti takve.

Možete li objasniti detalje političkog projekta koji spominjete?

- Ne još. Potrebna je dobra infrastruktura, financijska podrška. Okupljamo najkvalitetnije ljude, i uskoro ćemo objaviti u kom ćemo obliku sudjelovati u političkom životu. Želimo okupljati. Dobrodošli su svi koji žele pomoći da se vrati nada i da se zemlja vodi kako valja. Cilj politike nije svađati se tko je prije sto ili prije tri godine bio u pravu ili krivu: cilj politike je da riješi postojeći problem. U nas, kuća gori, a familija raspravlja čiji pradjed nije popravio razbijeno staklo. Osim toga, nekim skupinama u nas se uskraćuje pravo da o problemima uopće govore. Ali Hrvatska je domovina svih nas. Nitko nema pravo nikoga eliminirati, bilo po nacionalnom, religijskom, stranačkom, bilo kojem ključu, jer je navodno neprijatelj, jer je ovo, jer je ono... Govorim o ustavnim pravima svih. Tko ima pravo nekoga proglasiti manje važnim, ili čak sumnjivim za budućnost zemlje? Budemo li se tako ponašali, budućnost će nam se samo desiti, a to bi bilo najgore. Budućnost ne postoji - nju treba stvoriti. Treba stvarati kvalitetne odnose s ljudima oko nas, od susjednih zemalja do problema migranata koji jest prvenstveno humanitarni problem, ali nije samo to. Svaki od tih problema višeslojan je.

Ako dobro shvaćam, vi s ovoga mjesta upućujete, ni manje ni više, nego apel za spas hrvatske parlamentarne demokracije?

- Upravo tako - ali isključivo demokratskim metodama. Nije nama loše zato što ustav ne valja. Pa koji je ustav na svijetu savršen? Besmisleno je ljude iscrpljivati detaljima ustavnog prava. Nemamo mi problem s korupcijom zbog loših zakona, nego zato što se oni ne primjenjuju. Vrludati i izbjeći zakon postalo je, rekao bih, nacionalna igra.

Ivo Josipović kandidirao se sa sloganom »Nova pravednost«. Nešto slično, rekao bih, nudite i vi. Josipović je dobio prvi, ali izgubio drugi mandat, i to u srazu s jeftinim, plitkim, kičastim nacionalizmom. Imate li vi snage i hrabrosti da se suprotstavite snazi jeftinog kičerskog nacionalizma?

- Upravo objašnjavam koncept kako da se tome suprotstavimo. Istina, svatko radije voli čuti lijepu laž nego ružnu istinu. Lijepo je obećavati da ćemo svi živjeti kao Švicarci i imati po tri tisuće eura. Pa tko to ne bi volio? Samo, do toga se dolazi isključivo teškim, teškim radom. Trebaju nam svjetski standardi kvalitete, moramo biti sposobni za kompetitivnost. Ali, u svijet se ne ulazi na koljenima, snishodljivog pogleda. Trebamo prepoznati svoje šanse u svijetu, od Kine, preko Amerike, do Europe, pa i do Rusije. Sve je to naš milje: na prekrasnom smo, strateškom mjestu, na kojem se svi ti utjecaji mogu kombinirati. Politički interesi postoje, a i povijest nas uči da se sve to može. U međunarodnim stvarima moramo biti ozbiljni - a to jest u području interesa predsjednika.

Izaći ću iz HSS-a

Spomenuli ste podijeljeno društvo. Ideološka podjela, koja se kolokvijalno naziva svađom partizana i ustaša, jedna je od najdubljih i najopasnijih. Što s njom?

- Treba je prepustiti povjesničarima, i izbaciti iz političke sfere i političkih institucija. U svojim knjigama o tome pišem jasno i nedvosmisleno: osuđujem ustaštvo i NDH te priznajem osloboditeljske zasluge partizanskome antifašističkom pokretu. To ne smije biti tema oko koje ćemo razbiti državu. Rat je završen: pa kamo bismo stigli da se u političkom prostoru nastavimo prepucavati o svim nerazjašnjenim kontroverzama Prvog svjetskog rata - jer i njih ima - pa Drugog svjetskog rata... Rane su duboke. Moramo si pogledati u oči, ali i okupiti ljude, učiti na vlastitim pogreškama. Doći će trenutak kada će se to i politički raščišćavati. Sada treba prepustiti struci i znanosti. Institucije postoje. Ali, ne u političkim tijelima. Predsjednik treba dati takve inicijative, jer oko sebe okuplja mudre ljude, stručnjake, koji na najboljim zasadama tradicije mogu predložiti rješenja.

Govorite o onome što bi trebalo biti, ali mi danas imamo predsjednicu koja ne čuje skandiranje »Za dom spremni«, i koja se slika sa šahovnicom s prvim bijelim poljem. To je današnja Hrvatska, a ne ovo o čemu vi govorite.

- Kad bih mislio da postojeći kandidati to mogu riješiti, ne bih o tome ni govorio. Treba nam vanstranački predsjednik. Sada ljudi idu kroz stranke, a napuštaju ih tek i ako pobijede na izborima. Ja ću ih HSS-a izaći prije izbora.

Cijeli vaš projekt neće zvučati uvjerljivo ne iznesete li bar neka imena. Tko vas želi kandidirati?

- Želim biti izvanstranački kandidat, to je prvo. Donesem li konačnu odluku o kandidaturi, neću biti eksponent nikakve tajnovite financijske skupine, oligarhije ili ekonomske strukture. Novac ćemo skupljati dominantno donacijama građana, preko crowdfunding kampanje, preko interneta. Tako se stvara i pozitivan politički odnos. Nema besplatnog ručka. Imena ćemo objaviti kad budemo dovoljno snažni, i kad okupimo tim, kad nam priđu ljudi, pa i na temelju ovog intervjua. Znate, na svjetska prvenstva išao sam kad sam bio spreman: nisam išao bez treninga, trenera i taktike. Trenutak i način objavljivanja cijelog tima odabrat ćemo mi. Bit će to skromno, ali snažno: naprosto, idemo pobijediti. U sportu nisam išao gubiti. Nisam, istina, uvijek pobijedio, ali sam se pripremao i igrao, fer i najbolje što sam znao.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.