Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 26° 4
Sutra: 22° 26° 2
24. svibnja 2018.
Crkva bez državnog nadzora

Što zapravo stoji u Vatikanskim ugovorima potpisanima 1997. i 1998., i mogu li se raskinuti

Što zapravo stoji u Vatikanskim ugovorima potpisanima 1997. i  1998., i mogu li se raskinuti
Što zapravo stoji u Vatikanskim ugovorima potpisanima 1997. i 1998., i mogu li se raskinuti
Autor:
Objavljeno: 20. travanj 2018. u 7:21 2018-04-20T07:21:00+02:00

Katolička crkva je oslobođena poreza na sve milodare – krštenja, vjenčanja, krizme, sprovode, blagoslove kuća, a nije obavezna niti podnositi javne izvještaje o svom financijskom djelovanju

ZAGREB Obilata financijska potpora koju hrvatski građani plaćaju Katoličkoj crkvi proizlazi iz četiri vatikanska ugovora koja je u ime Hrvatske, za vrijeme Vlade Zlatka Mateše, potpisao (sada pokojni) Jure Radić, ondašnji potpredsjednik Vlade RH i predsjednik Državne komisije za odnose s vjerskim zajednicama.

Tri ugovora bila su ratificirana 1997. a četvrti ugovor 1998. godine. Procjenjuje se da Hrvatska ukupno godišnje za Crkvu izdvaja oko 600 milijuna kuna. Prvi je bio potpisan Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture; zatim Ugovor o dušobrižništvu katoličkih vjernika, pripadnika oružanih snaga i redarstvenih službi RH; pa treći Ugovor o pravnim pitanjima i četvrti Ugovor o gospodarskim pitanjima.

Kršćanska etika

Ugovor o odgoju i kulturi donosi načela o nastavi vjeronauka u javnim školama i predškolskim ustanovama, uz opće načelo, da su roditelji prvi nadležni za odgoj djece. U njemu se jamči nastava vjeronauka »kao obveznoga predmeta za one koji ga izaberu, pod istim uvjetima pod kojima se izvodi nastava ostalih obveznih predmeta«.
U 1. članku stoji da će »odgojno-obrazovni sustav u javnim predškolskim ustanovama i školama, uključujući i visoka učilišta, uzimati u obzir vrijednosti kršćanske etike.«

Katoličkoj crkvi priznaje se pravo osnivanja predškolskih ustanova i škola bilo kojeg stupnja, te pravo upravljanja tim školama prema zakonima kanonskog prava, hrvatskog državnog zakonodavstva i Ugovora o odgoju i kulturi.

Temeljem ugovora Katolička crkva ima pravo pristupa državnim sredstvima javnog priopćavanja, te pravo osnivanja i djelovanja vlastitih radiopostaja i televizije. U uvodu svakog od ugovora označuje se njihova glavna svrha. To je određivanje pravnog okvira između Katoličke crkve i RH, uređivanje odnosa između Katoličke crkve i RH na području kulture i odgoja, zatim uređenje dušobrižničke skrbi za vjernike katolike, pripadnike oružanih snaga i redarstvenih snaga i osiguranje pastoralnog djelovanja Katoličke crkve u Hrvatskoj. Za Svetu Stolicu su pravni temelji za te ugovore dokumenti Drugog Vatikanskog koncila i odredbe kanonskog prava, a za Hrvatsku je to Ustav.

Ovim ugovorima Hrvatska se obvezala financijski podupirati Katoličku crkvu. Prema ugovoru o gospodarskim pitanjima godišnje se u prosjeku za naknade, odnosno plaće klera, za karitativnu djelatnost i obrazovanje svećenika, izdvaja oko 280 milijuna kuna. Osim toga, Crkva dobije najmanje oko 200 milijuna kuna za plaće vjeroučitelja u osnovnim i srednjim školama, a financira se Katolički bogoslovni fakultet i njegovi područni studiji te instituti. Crkva u prosjeku godišnje dobije i oko 60 milijuna kuna za zaštitu crkvi koje su spomenik kulture.

Država iz proračuna financira i Vojni ordinarijat na zagrebačkom Ksaveru. Za plaće i materijalne rashode Ordinarijata troši se godišnje u prosjeku 11 milijuna kuna. Prema ugovoru o dušebrižništvu katoličkih vjernika u Ministarstvu unutarnjih poslova, za plaće i donacije u MUP-u te za hodočašća policajaca izdvaja se godišnje oko 3,5 milijuna kuna, tu su još i naknade prema ugovoru o dušebrižništvu u bolnicama i domovima socijalne skrbi za što se godišnje izdvaja u prosjeku 1,3 milijuna kuna.

Teško do razvrgnuća

Naravno, ugovore sa Svetom Stolicom nije moguće jednostavno prekinuti. U članku 15. Ugovora između Svete Stolice i RH o gospodarskim pitanjima koji je potpisan u Zagrebu 9. listopada 1998. u stavku 2. kaže: »Ako bilo koja od visokih ugovornih strana bude smatrala da su se bitno promijenile prilike u kojima je sklopljen ovaj Ugovor i da ga treba mijenjati, započet će pregovore o njegovoj prilagodbi novim okolnostima.«

Nacionalizacija

Putem Vatikanskih ugovora, na izvjesni način je Katolička crkva zapravo plaćena državna služba, samo, naravno, bez državnog nadzora. Ona je oslobođena poreza na sve milodare – krštenja, vjenčanja, krizme, sprovode, blagoslove kuća.

Crkva nije obavezna podnositi javne izvještaje o svom financijskom djelovanju. Hrvatska nema ugovor samo sa Svetom Stolicom, nego sa svim većim vjerskim zajednicama u Hrvatskoj, jedino što ti drugi ugovori nisu predmet međunarodnog prava. Sve ostale vjerske zajednice, srpska pravoslavna, židovska i islamska zajedno dobiju oko 20 milijuna kuna godišnje. Crkva je posjedovala velik broj nekretnina koje su nacionalizirane i konfiscirane od 1945. godine pa nadalje i država bi te nekretnine ili trebala vratiti, kompenzirati nekim drugima ili pak zbog toga Crkvi isplatiti novčane naknade. To jasno stoji u Ugovoru o gospodarskim pitanjima, a dobar dio toga ostao je nevraćen i neplaćen.

U Ugovoru o gospodarskim pitanjima u članku 2, stavak 1c, stoji: »U želji da financiranje Katoličke crkve bude uređeno na suvremen i djelotvoran način, u skladu s demokratskim društvenim ustrojem, Republika Hrvatska se obvezuje da će, između ostaloga, »isplaćivati pravnim osobama Katoličke crkve naknadu u novcu za ostalu imovinu koja neće biti vraćena«. A to će ona učiniti, ukoliko ne uspije Katoličkoj crkvi vratiti imovinu, »koja joj je oduzeta u vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, a koju je moguće vratiti prema zakonskim odredbama« (2.1a), odnosno ukoliko Država ne nađe »odgovarajuću zamjenu za dio dobara koja nije moguće vratiti« (2.1b)

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka