Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
22. listopada 2019.
Goranski vidikovac

MARINKO KRMPOTIĆ Prilika za smanjenje neodrživog i preskupog birokratskog aparata

Foto Darko Jelinek
Foto Darko Jelinek
Autor:
Objavljeno: 17. kolovoz 2019. u 16:11 2019-08-17T16:11:09+02:00

Budući da je liječnika, medicinsku sestru, profesora ili policajca sve teže naći, logično je da ih se treba privući bar malim podizanjem plaće i obećanjem rasta. Budući da u i dalje mega zaduženoj Hrvatskoj na vidiku nema zarade koju bi garantirali rudnici dijamanata, logično je da će se »krpati« morati iz postojećih sredstava, što znači da će se nekome morati uzeti

Sve češće i ozbiljnije najave povećanja plaća u u državnim i javnim službama raduju ne samo zaposlenike tih službi, već i svakog tko želi dobro Hrvatskoj. Sigurno je da tim rastom – bez obzira na to oko kog će se postotka kretati – velika većina neće biti zadovoljna, ponajprije stoga jer svoj posao smatra potplaćenim, ali je na koncu konca bilo kakav rast bolji od stagnacije.

Također, i ovim potezom aktualna Vlada RH pokazuje kako, u odnosu na ranije Vlade, ostvaruje napredak i iskazuje veću količinu razumijevanja prema tom dijelu zaposlenih u Hrvatskoj. Druga su stvar ideološka ekstremna desničarenja koja prate ovu, odnosno kriminal koji prati baš svaku vlast u Hrvatskoj.

No, ne treba biti naivan i ove najave rasta plaća tumačiti nekom posebnom brigom za »narod«, kako to političari vole »tepati« biračima koje uglavnom smatraju priglupima. Odluke o rastu plaća tu su jer tu moraju biti – što zbog pritiska raznih sindikata, što zbog ranije potpisanih ugovora te što zbog čiste realnosti koju praktični Plenković itekako uvažava i prepoznaje.

Podizanje mjesečnih primanja u školstvu, zdravstvu, policiji i drugim javnim službama samo je blagi, blagi melem na ranu kako bi se zaustavila daljnja bol. To je onaj »čarobni sprej« kojim na sportskim terenima liječnici dok kažeš otorinolaringologija od igrača koji se tren ranije previjao zazivajući mamu, čine iznova bijesnog gladijatora koji stisnutih zubi nastavlja igru. Kasnije će on itekako ponovo osjetiti bol. No, bitno je da odradi ono zbog čega je tu.

Slično je i s javnim službama. Ako radnici (igrači) ne odrade svoje – gubimo utakmicu. Jasno je to ovoj Vladi jer su znakovi upozorenja uočljivi i iz svemira. Mladi radije odlaze van raditi kao skladištari za tri ili četiri puta veću plaću od hrvatskog policajca kojem je posao sve, samo ne lagan. Iz istog razloga u EU hrle i liječnici i medicinske sestre koje, nakon napornog rada u nekoj od zemalja Zapada, bar na kraju dana s zadovoljstvom mogu konstatirati kako znaju za što su se namučile. 

Mladi prosvjetari, pa i oni nešto stariji, ili idu van ili doma traže neki drugi posao u kojem neće biti toliko šikanirani i potplaćeni. Jedino paraziti iz tisuća hrvatskih ureda, biroa i agencija ne osjećaju potrebu za odlaskom, jer itekako znaju da bi vani trebalo puno više i teže raditi.

Budući da je liječnika, medicinsku sestru, profesora ili policajca sve teže naći, logično je da ih se treba privući bar malim podizanjem plaće i obećanjem daljnjeg rasta. Upravo to aktualna vlast i čini. No, da bi podijelio veće plaće, moraš imati i više novaca, a to znači ili ga negdje zaraditi, ili u postojećem proračunu izvršiti određene izmjene te nekome uzeti da bi se drugome dalo.

Budući da u i dalje mega zaduženoj Hrvatskoj na vidiku nema zarade koju bi garantirali rudnici dijamanata ili velika nalazišta nafte, logično je da će se »krpati« morati iz postojećih sredstava, što pak znači da će se nekome morati uzeti. Tko će to biti, odlučit će Vlada uvažavajući realno stanje i činjenice, a na to »narod« neće moći bitnije utjecati.

No, možda je baš ovo jedna od prilika da se krene u borbu za smanjenje ogromnog i sve uočljivije neodrživog birokratskog aparata koji Hrvatsku previše košta. Malo je onih koji će se složiti s izjavom ministra financija Zdravka Marića koji kaže kako se »ne može izdvajati zaposlene u zdravstvu i obrazovanju od ostalih službi.« Naprotiv, ministre, itekako ih se može »izdvajati«. I zdravstvo i obrazovanje i policija djelatnosti su kod kojih se natječaji za zapošljavanje često ponavljaju jer – nema kandidata. 

Pri natječajima za bilo kakav posao u ostalim javnim službama vezanim uz državne urede, agencije i slična izmišljena tijela i institucije, totalna je gužva i povlače se sve moguće veze i vezice. Dakle, ljudi koji žele taj posao očigledno smatraju da su plaće odlične pa se za njega i bore. Zašto im ih onda povećavati? Nadalje, ne bude li dovoljno liječnika, medicinskih sestara, prosvjetara i policajaca – a realna je opasnost da bi se to moglo dogoditi – sustav će nam kolabirati. Bi li sustav kolabirao i kad bi imali koju tisućicu manje sada uposlenih činovnika? Ne bi.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.