Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 18° 1n
Sutra: 18° 18° 1n
19. listopada 2018.
Drugo mišljenje Zdenka Duke

blog Plenković i Cerar dogovorili da nema dogovora

Foto Denis Lovrović
Foto Denis Lovrović
Autor:
Objavljeno: 20. prosinac 2017. u 7:20 2017-12-20T07:20:26+01:00

Hrvatska ima taj problem da gubi (gotovo) sve međunarodne arbitraže i sudove ne zato što su svi protiv nas Hrvata, nego zato što mi sami sebi u svojim očimastojimo puno bolje nego što isti spor i problem objektivno analiziraju i prosuđuju neki ljudi izvan Hrvatske. To je tipična nacionalistička pa i šovinistička socijalno-psihološka ovisnost

Ništa novo niti osobito značajno nije se jučer dogodilo u razgovorima dvojice premijera Plenkovića i Cerara. No, kako su i očekivanja prije susreta bila jako niska, onda je barem ono što smo dobili - to da će se obojica premijera (valjda iskreno) založiti da krajem ove i početkom nove godine, nakon roka za početak primjene arbitražne odluke, ne dođe do incidenata u Piranskom zaljevu.

Ohrabrujuće je i to da će se razgovori nastaviti, ali nije to nešto posebno jer razgovaraju i neprijateljske zemlje, a kamoli ne tako zaista bliske i - po svemu, osim po tom posve glupom i nepotrebnom, dugotrajnom graničnom sporu na moru - prijateljske zemlje. 

Plenković je u ovoj nevolji koja ga je snašla, neuvjerljivo pokušao cjelovitu arbitražnu presudu 'razbiti' u nekoliko dijelova pa je dao nekoliko prijedloga.

Prvo, ta presuda Arbitražnog suda koja za nas navodno ne postoji i ne priznajemo je, vrlo je za nas povoljna što se tiče kopnenog dijela granice pa taj njezin dio mi prihvaćamo i nudimo Slovencima na prihvaćanje. Drugo, što se morske granice tiče - arbitražna odluka o njoj za nas nije povoljna, pa je ne prihvaćamo. Treće, režim plovidbe za Sloveniju u hrvatskom teritorijalnom moru. Moraju slovenski brodovi negdje uplovljavati i isplovljavati, uostalom kao i dosad, pa to prihvaćamo (valjda u cijelosti) jer taj koridor ostaje hrvatsko teritorijalno more. Četvrto, povjerenstvo za demarkaciju granice - povjerenstva Plenković jako voli a i jamačno dugo traju a to je idealno. Peto, sve te četiri dogovorene točke i konačni dogovor moraju potvrditi parlamenti dviju zemalja. Ako ne potvrde, a Bože moj - onda ćemo vidjeti što će se dogoditi idućih 27 ili 50 godina.

 Naravno da se Slovenija čvrsto drži odluke Arbitražnog suda pa makar i njoj ona nije posve po volji, kao što nije niti Hrvatskoj. Kad bi pristala na cjepkanje te integralne odluke i onda fragmentarno pregovaranje i cjenkanje, izgubila bi sve što sada ima u rukama - i vjerodostojnost i naklonost Europske komisije i cjelokupne europske javnosti u ovom sporu.

Miro Cerar je jučer najavio mogućnost da Slovenija tuži Hrvatsku pred Europskim sudom zbog nepoštivanja međunarodnog suda. Pitanje je i hoće li se sada aktivirati Frans Timmermans, potpredsjednik Europske komisije, kojeg je Jean Claude Juncker imenovao posrednikom spora u vezi arbitražne odluke o granici.

Za Plenkovića i Vladu bi u ovom trenutku bilo najpovoljnije i najpametnije kad bi uspjeli nagovoriti Sloveniju na bilateralni sporazum u kojeg bi 'prepakirali' arbitražnu odluku, uz dodatak da svi ribari u Piranskom zaljevu - i hrvatski i slovenski - mogu loviti u cijelom tom području.

To bi za Hrvatsku ipak trebao biti glavni problem - da osigura savudrijskim ribarima jednake mogućnosti za privređivanje kakve su imali dosad. Ali, poznato je, samostalnoj Hrvatskoj doslovno svaki je pedalj (navodno) hrvatskog teritorija nacionalni fetiš, a ljudi i nisu toliko važni. U ovih 27 godina, na tom smo ih putu izgubili već oko 600.000. 

S druge strane, Slovenija neće pristati na bilateralni sporazum, pa makar se faktički radilo i o arbitražnoj odluci. Slovenci tvrde da Hrvati krše sporazume, i nije to bez vraga i iz njihovog, slovenskog iskustva. Jednom u 90-im godinama prošlog stoljeća bio je postignut sporazum o granici, ali je Franjo Tuđman u zadnji čas odustao.

Drugi put, dva premijera Račan i Drnovšek 2001. postigli su sporazum ali Račan nije mogao privoliti svoje koalicijske partnere da Hrvatski sabor ratificira taj sporazum.

Hrvatska ima taj problem da gubi (gotovo) sve međunarodne arbitraže i sudove ne zato što su svi protiv nas Hrvata, nego zato što mi sami sebi u svojim očima, u svakom mogućem sporu i, uopće, u svemu mogućem, izgledamo i stojimo puno bolje nego što isti spor i problem objektivno analiziraju i prosuđuju neki ljudi izvan Hrvatske, u obliku neke arbitraže ili sudišta. To je već tipična nacionalistička pa i šovinistička socijalno-psihološka ovisnost, suputnica ove naše vječito mlade države i demokracije. 

Navodno 'proeuropski' premijer Plenković osobno bi vjerojatno i želio, makar zbog svoje karijere, tu i takvu Hrvatsku malo 'proeuropeizirati', ali samo kad bi se to moglo bez i najmanjeg osobnog rizika i ako bi mu netko mogao zajamčiti da će i poslije nekog malo hrabrijeg državničkog poteza ostati na vlasti. Da ga neće maknuti Brkić, Glogoški, Klemm, Ladislav Ilčić, Miro Bulj ili Bernardić.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka